Branko Franceschi: Moramo preuzeti odgovornost i preporoditi muzeje

Tekst objavljen 21. 05. 2020. u Vijencu 684



Branko Franceschi, novi ravnatelj Moderne galerije u Zagrebu


Ljepota, izazov i težina kustoskog posla proizlaze iz rada s vrhunskim proizvodima ljudske kreativnosti i čudesnim osobama. Morate im uzvratiti jednakom vrstom kreativnosti / Prijedlog za preseljenje Moderne galerije u prostor nekadašnjega studentskog doma na Trgu žrtava fašizma dio je moje razvojne vizije institucije / Situaciji usprkos namjeravamo uskoro odgovoriti netipičnim, pandemijskim i post-potresnim postavom zbirke Moderne galerije


Novim ravnateljem Moderne galerije u Zagrebu nedavno je postao Branko Franceschi. Kustosa i povjesničara umjetnosti krasi bogato profesionalno nacionalno i internacionalno iskustvo te među ostalim i nekoliko ravnateljskih pozicija: od 2014. do 2020. ravnatelj je Galerije umjetnina u Splitu, od 2008. do 2010. ravnatelj HDLU-a Zagreb, u razdoblju 2004–2008. ravnatelj Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, a od 2010. na poziciji je direktora Virtualnog muzeja avangardne umjetnosti. Tijekom karijere organizirao je brojne samostalne i skupne izložbe domaćih i stranih umjetnika u zemlji i inozemstvu te obnašao dužnosti selektora i/ili kustosa različitih bijenala, od kojih se ističu 52. i 55. venecijanski bijenale (2007. i 2013), 11. međunarodna izložba arhitekture Venecijanski bijenale (2008), 26. bijenale u São Paulu (2004)...


Jedan je od rijetkih profesionalaca koji su obavljali dužnost ravnatelja u gotovo svim većim hrvatskim institucijama po pitanju moderne i suvremene umjetnosti, a poziciju u Modernoj galeriji nazvao je „krunom vlastite karijere“. Kako će pristupiti novom profesionalnom izazovu, posebice unutar izvanrednih okolnosti uzrokovanih pandemijom i potresom, te na koji način pristupa kustoskom poslu, nastojimo saznati u ovome intervjuu.


Neva: Ravnateljska mjesta u Hrvatskoj donose naslijeđene probleme, a proces djelovanja obično je spor s obzirom na financijsku situaciju i politički kontekst. Promjena, nažalost, često ne ovisi o pojedincima, nego o sustavu. Ona se dogodi kad za nju sazriju vremena, primjer bi bio preseljenje riječkog MMSU-a u zgradu nekadašnje tvornice Benčić... Otkad ste postali ravnateljem Moderne galerije, često spominjete potencijalnu selidbu galerije u prostor HAZU-a na Trgu žrtava fašizma....


U pitanju ispravno ste odredili problem i rješenje. Sustav teži da odgovornost za promjene i poboljšanja rada institucije prebaci na ravnatelje koji su, pak, u svom radu u potpunosti povezani s funkcioniranjem sustava bilo putem zakonskih rješenja, bilo putem financiranja. Jedan od loših primjera odnosa sustava prema muzeju jest upravo riječki primjer koji spominjete, budući da je osnivač MMSU-a preselio najprije u lošiju zgradu u sklopu industrijske četvrti Benčić u odnosu na planirani T-objekt, a potom i sudjelovao u zatvaranju slavnoga Malog salona, za što im je ravnatelj poslužio samo kao potpisnik. Prijedlog za preseljenje Moderne galerije u prostor nekadašnjega studentskog doma na Trgu žrtava fašizma dio je moje razvojne vizije institucije. Zgrada bi po svim parametrima – kvadraturi, lokaciji, pa i zaštićenoj međuratnoj arhitekturi – odgovarala potrebama nacionalnog muzeja moderne umjetnosti. Za kulturu, državu, grad i ugled HAZU to bi bilo bolje rješenje od ideje hotela. Naravno, moja vizija bila je zasnovana na ideji da je Moderna galerija danas u svom prostoru u Vranyczanyjevoj palači pa bi, ako se uvaži općedruštvena korisnost, bilo moguće napraviti zamjenu. Ispostavilo se da je stvarnost mnogo složenija u pitanju vlasništva obiju zgrada te da HAZU svojim zahtjevima prema Modernoj galeriji otvara ponor gubljenja nezavisnosti i samodostatnosti krovne javne kulturne institucije. Pred muzejom i preda mnom kao ravnateljem teška su i neizvjesna vremena. Ili ćemo pasti, ili ćemo opstati.