Intervju objavljen 31. 03. 2021. na stranici Moderna vremna.
Strip crtač, slikar, ilustrator i štošta drugo, Danijel Žeželj jedan je od, nažalost, rijetkih vizualnih umjetnika današnjice koji svoje nadahnuće pronalaze i u književnosti. Samozatajno aktivan u različitim državama i kontinentima, on u kreativnom pojedincu pronalazi nadahnuće, bilo kao ilustrator različitih priča ili naslovnica knjiga, bilo kao autor vlastitih grafičkih novela.
S Danijelom razgovaramo o njegovoj umjetničkoj karijeri, književnosti, izdavaštvu i najavljujemo projekte kojima će nam oplemeniti 2021. godinu.
U početku je bio grafit, tek potom strip
Neva Lukić: Zamolila bih te da mi kažeš nešto o svojim početcima. Kako je došlo do toga da se kao diplomirani akademski slikar prvenstveno baviš stripom/grafičkom novelom, a potom i do suradnje s izdavačkim kućama/časopisima gdje djeluješ kao ilustrator i grafički dizajner. Što bijaše u početku, kokoš ili jaje...
Danijel Žeželj: Crtanje i slikanje oduvijek me fasciniralo kao medij naracije. Slike starih majstora narativne su situacije ili sekvence, uvijek sadrže priču, poput kazališnih scena koje hvataju ključni trenutak drame. Utoliko je strip bio neki logičan put iako kao klinac nisam intenzivno čitao stripove, jesam Zagora i Alan Forda, ali jednako koliko slikovnice i knjige, a kasnije manje. Tek u srednjoj školi otkrio sam strip koji je bio uzbudljiv, suvremen, urban, kroz autore poput Munoza, Crumba, Sienkiewicza, Corbena, Liberatorea, Moebiusa, itd. Taj strip bio je dio urbane ulične kulture, a slikarstvo uglavnom nije, osim u formi grafita, a njih je bilo malo kad sam bio klinac i bili su 20 godina daleko od galerijskog statusa i priznanja. Moj je prvi "objavljeni" rad grafit koji sam jedne noći odradio u pothodniku u kvartu. Znači, u početku je bio grafit, tek potom strip.