Tekst objavljen 23. 04. 2020. u Vijencu 682.
Zamišljaji umjetničkog djela Tome Savić-Gecana u povodu Retrospektive (Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 11.03.2020. – 19.04.2020., kustosica Radmila Iva Janković) koja je nakon osam dana trajanja zatvorena. Dogodila se zabrana kretanja uzrokovana pandemijom koronavirusa, a potom i potres.
*** Mater est čestica zraka, putujući debris zraka, Mater est leglo bakterija i virus, Mater est razneseno staklo, prozor smrvljen u staklene čaše, pomiješane s bojom za ličenje u zid. Mater est jučer prozirna, vidovita, sad crvena traka preko pogleda. Mater est okrečenost i ljudi što opipavaju Braillevo pismo, svi jednako slijepi pred zidom. Mater est nesigurnost, bačeni mačići, nebo zeleno krilima skakavaca. Mater ne staje, sve dok su riječi odvojene, materi nema kraja. Mater est starice što uzdišu u staračkim domovima na putu prema nuždi. Mater est nužda (ukopana) u mjestu, divljina unutar posuđa. Mater est kanalizacija, skrenuti pogled, prsten među govnima. Mater est dok ne spava noćima, udara vratima u svim mogućim sobama I nitko ne može skupiti te različite udarce kako bi oblikovao jedna vrata. Mater jest otpočetka tu. Stoji u sobi i uperivši prst u drugu sobu kaže „Ja sam tu.“