Tekst objavljen u lipnju 2019. u Vijencu broj 660
Iako se bave južnoafričkim društveno-političkim pitanjima, Kentridgevi animirani filmovi zapravo su univerzalni i apstraktni te zadiru duboko u pitanja ljudske psihe
Drugoga lipnja otvorena je izložba uglednoga južnoafričkog umjetnika Williama Kentridgea u Muzeju filma Eye u Amsterdamu. Povod je donacija umjetnika 10 crteža za projekciju (10 Drawings for Projection), 1989–2011, a tako je nazvana i sama izložba. Nakon uspješne autorove izložbe Ako ikad dospijemo u nebo (If We Ever Get to Heaven) u istom muzeju 2015, oduševljen visokom kvalitetom postava radova, ali i same zbirke muzeja, umjetnik je odlučio donirati deset kratkih animiranih filmova, onih koji su ga lansirali na internacionalnu umjetničku scenu. Na konferenciji za novinare našalio se da je bolje za radove da se čuvaju u kvalitetnim uvjetima Muzeja filma Eye nego da se tope na južnoafričkom suncu.
Izložba donosi tih deset kratkih animiranih filmova, koji na suptilan način oslikavaju okrutnu, ali i živopisnu povijest Južnoafričke Republike. Ritam deset projekcija (predstavljenih na vrlo jednostavan, ali inovativan način – mnoge od njih nalaze se u zasebnim boksovima koji imaju prozirna stakla, tako da se film može gledati i izvana) razbijen je i razigran različitim tapiserijama, kompleksnim i jednostavno monumentalnim, izrađenim u lokalnom tkalačkom pogonu u Johannesburgu. Tapiserije su svojevrsni kolaži sastavljeni od različitih zemljopisnih karata, a uključuju i likove iz umjetnikova opusa. U zasebnom dijelu prostora izložena je i film-instalacija O, sentimentalni stroje (O Sentimental Machine, peterokanalna videoinstalacija sa četiri megafona i zvukom, 2015), koja rekonstruirajući ured Lava Trockog donosi i povijesne snimke koje je Kentridge pronašao u arhivi Muzeja filma Eye, a koje prikazuju ruskog revolucionara u trenutku dok drži predavanje o budućnosti komunizma. Za tu instalaciju Kentridge uzima fragmente iz kućnih filmova Nikole II. (Nikolaja Romanova), posljednjega ruskog cara.