Ravnica

Mjesto radnje: stan, Zagreb

Ilustracija: Ivana Vulić

Stojim u kuhinji i gledam kroz prozor. Pogled mi traži planinu. Da bih vidjela oblinu, posljednju u nizu, kraj svega. Iza nje više nema.

Poda mnom polako se prostiru krošnje i ravni krovovi zgrada, stići ću do planine sada, netom što nisam. Na iznenađenje vidim da planine danas nema. Tek bijelo, lobotomizirano nebo. Ništa drugo nije nestalo osim gore. Pokušavam vidjeti, no ne vidim. Ona možda postoji negdje jedino kroz znoj. Danas se ravnica penje u nebo.