PozorišteNa pozornici se nalazi trosjed i dvije fotelje. Ondje sjede žena i sin osnovškolskog uzrasta. Šute. Promatraju gledalište.
LjuljačkeDistorzirane ljuljačke. Sjedalice im nakrivljene, jedna bliže podu, kutom viri u dubinu prostora.
RavnicaStojim u kuhinji i gledam kroz prozor. Pogled mi traži planinu. Da bih vidjela oblinu, posljednju u nizu, kraj svega. Iza nje više nema.
Birnamska šumaJutro je. Tapkam tamom dnevnog boravka. Pritišćem automatsko dugme na prozorima. Rolete se dižu u vis, polagano otkrivajući scenu podamnom,
StepenicaU sredini ulice visoka kćerka i tanka starica. Pokušavaju ući u kafe Antikvarnicu. Prolaze lagani ljudi, opuštenih vilica, vuku ih psi.
ZanesenjaciUlazeći u park promatram ljude što sjede na klupama, nose li na jagodicama sunčane naočale. Blijedo vrijeme, nesadržajno. A meni se naočale
PostamentTvoje tijelo na mojem tijelu, na krevetu, na katovima, na zemlji; poroznost tla, betonski blokovi, letvice kreveta, madrac u praznini, plaht
IzvinjenjeS pisanjem je kao s pjevanjem. Ako već na početku glas i utrobu postavimo krivo, intonacija krene u pogrešnom smjeru – falš. Početak je kurs
RaspeloDok prelazim most, rijeke plove jedan sasvim drugi grad. Ja, vertikalna rijeka presijecam rijeke koracima. U meni rijeka, u rijekama grad, s