Stojim u kuhinji i gledam kroz prozor. Pogled mi traži planinu. Da bih vidjela oblinu, posljednju u nizu, kraj svega. Iza nje više nema.

Ovaj trialog započinjemo šestog dana ruske invazije na Ukrajinu.

Šetajući kući mislim, neki ljudi postepeno odlaze s ovoga svijeta.

Jutro je. Tapkam tamom dnevnog boravka. Pritišćem automatsko dugme na prozorima. Rolete se dižu u vis, polagano otkrivajući scenu podamnom,

U sredini ulice visoka kćerka i tanka starica. Pokušavaju ući u kafe Antikvarnicu. Prolaze lagani ljudi, opuštenih vilica, vuku ih psi.

Razgovor između dvoje je mislim uvijek pokušaj unapređenja naše naglašene tišine i erotike, a u tom međuodnosu zapravo se i stvara nova svje